Posljednjih nekoliko godina mnogo se raspravlja i objavljuju se različita mišljenja o aplikaciji OnlyFans. Stavovi su polarizirani; neki masovno promoviraju objavljivanje sadržaja na OnlyFansu kao poželjnu profesiju koja omogućava izvrsnu zaradu, popularnost, utjecaj i hedonistički način života, dok drugi iznose oštre kritike zbog moralne dekadencije i nemorala. Paradoksalno je, da većina vodećih pornografskih platformi pruža sadržaj besplatno, svojim prihodima uglavnom oslanjajući se na prikazivanje oglasa dok se OnlyFans razlikuje po tome što ostvaruje prihod od 3,2 milijuna kreatora/ica, među kojima prevladavaju amateri, koji prodaju svoj sadržaj pretplatnicima putem mjesečne naknade koja se kreće između 4,99 i 50 dolara. Također, direktne poruke za jednokratnu prodaju videozapisa ili fotografija mogu biti izrazito profitabilne. Za kreatore/ice, sadržaja atraktivnost platforme leži u tome što zadržavaju 80% prihoda od svojih obožavatelja/ica, dok OnlyFans zadržava preostalih 20%. Ovo čini OnlyFans iznimno unosnim za sve uključene strane.

Povijest prikaza golog ženskog tijela i zloupotrebe istog stara je koliko i sama umjetnost (slikarstvo, kiparstvo, fotografija i neki drugi oblici). Taj prikaz je povezan s požudom, seksualnom moći, ali i mizoginijom i promatranjem žena kao objekta za konzumiranje ili, ljepše formulirano, kao razgolićene muze koje svojim seksipilom nadahnjuju, isključivo muške umjetnike. Primjenom psihoanalitičke teorije, teoretičari/ke fotografije analiziraju način na koji fotografske slike konstruiraju žene kao objekte muškog pogleda te kako vizualni užitak pri promatranju tih fotografija sudjeluje u procesu ostvarivanja moći (Putica, 2014).

“Muškarci gledaju žene. Žene promatraju sebe dok ih muškarci gledaju. Ovo ne određuje samo većinu odnosa između muškaraca i žena, već i odnos žena prema samima sebi. Promatrač u ženi je muškog roda; objekt promatranja je ženskog roda. Tako se ona pretvara u objekt – točnije, u prizor za gledanje.” (Berger, 1972)

Kakve poruke se šalju ženama?

Iz feminističke perspektive, potrebno je analizirati koje poruke OnlyFans aplikacija šalje. Koliko je, kao platforma koja naplaćuje za seksualno eksplicitne sadržaje i komunikaciju, štetna za mlade djevojke i muškarce koji su fokusirani prvenstveno na seksualno zadovoljstvo? U kojoj mjeri su djevojke, uhvaćene u zamku lažne emancipacije i navodnog prava na pokazivanje vlastitog tijela i seksualnog izražavanja, zaista slobodne? Ili su zapravo zarobljene u okrutnoj strategiji udruženog patrijarhata i kapitalizma? Izreka “seks prodaje sve” postala je sveta dogma, koja će, kasnije, biti podvrgnuta osudama. Na kraju, kada prođe trenutak slave, djevojke će biti stigmatizirane, osramoćene i pamtit će se kao one koje su uništile moral svetih balkanskih naroda.

Simbioza medija, društvenih mreža i korisnika/ca ukorijenjena je u specifičnim društvenim obrascima, pri čemu je seksualna objektivizacija žena i djevojčica jedan od najdominantnijih. Posebno zabrinjavajuće je što se ovaj trend širi na maloljetne djevojčice koje se na društvenim mrežama prikazuju kroz eksplicitne sadržaje uz vulgarno izražavanje. Važno je naglasiti da ovaj fenomen nije ograničen samo na sadržaje usmjerene prema muškarcima, već uključuje i one koji su namijenjeni samim ženama. Takva koncentracija na seksualizirane prikaze možda ne djeluje strateški, unatoč brojnim dokazima koji pokazuju da žene ovakve prikaze ocjenjuju negativno zbog nametanja nedostižnih standarda (Ljubičić, 2024).

Only fans kao meka prostitucija

Feministička literatura do sada nije značajno kritizirala ovu platformu, s iznimkom Catharine MacKinnon, koja smatra da je pornografija instrument patrijarhalne opresije. MacKinnon osuđuje OnlyFans kao vrstu internetskog svodnika i oblik “meke prostitucije” posredovan internetskim putem. Autorica u članku ističe da se OnlyFans uspoređuje s striptizom u odnosu na prostituciju konvencionalne pornografije, drugim riječima kao aktivnost koja omogućuje pristup, prikazuje seksualnost uz prividnu distancu od direktnog iskorištavanja, pruža privremenu ekonomsku priliku za one u financijskoj stisci s malo ili bez alternativnih opcija. Prema njenom mišljenju, ova aplikacija pruža percepciju sigurnosti i negiranja kako za kreatore/ice, tako i za korisnike/ce. U pornografskom svijetu uspješna je samo eksplicitna seksualna potrošnja, posebno feminiziranih tijela. Dannii Harwood, prva koja je stvorila sadržaj na OnlyFansu, istaknula je za New York Timesu da pretplatnici/ce brzo prelaze na nove kreatore/ice nakon što vide sve što nude. Empirijska istraživanja također su potvrdila ovu dinamiku. Nažalost, zbog prevelike dominacije muškaraca, žene često pribjegavaju samoseksualizaciji (MacKinnon, 2021). Ova praksa samoreprezentacije proizlazi iz niza prikaza koji odgovaraju etičkim i estetskim kodeksima kultura u kojima su stvoreni. Geste, ponašanja i okruženja stvaraju fiktivnu kreaciju oblikovanu dominantnim društvenim obrascima (Goffman, 1959) i, u ovom slučaju, korisnika platforme. Prijenosi uživo nude različite metode seksualizacije: sadržaj kao što su erotski cosplay, simuliranje seksualnih radnji, igranje videoigara u oskudnoj odjeći ili izvođenje specifičnih vježbi i pokreta koje kreatorice sadržaja nude u zamjenu za novčane donacije. Dosadašnja istraživanja otkrila su da kreatori seksualiziraju svoj sadržaj replicirajući stilizirane i inscenirane pokrete i poze koje asociraju na pornografiju. Prema Brianu McNairu (2002), ova posebna estetika razlikuje se od eksplicitne pornografije jer ne prikazuje eksplicitne seksualne radnje, ali dijeli cilj monetizacije proizvoda (Drenten i sur., 2020), prikazujući žene kao lako dostupne za seks (Dines, 2010).

Uzroci i posljedice

Kao platforma koja naplaćuje za seksualno eksplicitne sadržaje i komunikaciju, OnlyFans otvara brojna pitanja o svojim učincima na mlade djevojke i muškarce. Feministička kritika bi se trebala fokusirati na nekoliko ključnih problema:

• Eksploatacija i lažna emancipacija: Iako se OnlyFans često predstavlja kao platforma na kojoj žene mogu preuzeti kontrolu nad vlastitim tijelima i financijskim statusom (Lekaj, Lubina, 2024), potrebno je upozoriti da je ova percepcija često površna. Kada zagrebemo ispod površine, mnoge kreatorice platforme suočavaju se s ogromnim pritiscima da proizvode sve eksplicitniji sadržaj kako bi održale konkurentnost, što može rezultirati osjećajem eksploatacije. U ovom kontekstu, potrebno je naglasiti da je sloboda žena da izraze svoje seksualne želje i užitke dugo bila prioritet feminističkog pokreta. Feministice su istaknule i izazvale dvostruke standarde seksualnog ponašanja koji su stroži prema ženama nego prema muškarcima, čime je ograničen ženski izraz seksualne želje, njihovo iskustvo seksualnog zadovoljstva te često eliminirani diskurs o ženskoj seksualnoj želji (Fine 1988; Greer, 1971; Koedt, 1968). Međutim, seksualna sloboda podrazumijeva povezivanje s vlastitim tijelom i intimnošću, a ne sa lažnom promocijom povezanom s pornografijom i nasilnim sadržajem. Naizgled napredni aspekt OnlyFansa često se pokazuje kao prikrivena reprezentacija dubljih patrijarhalnih i kapitalističkih struktura koje i dalje kontinuirano kontroliraju i prodaju ženska tijela.

• Negativni učinci na samopouzdanje i mentalno zdravlje: Izlaganje vlastitog tijela i seksualnosti na platformi poput OnlyFansa može imati dugoročne posljedice na samopouzdanje i mentalno zdravlje korisnica. Kontinuirani pritisak da udovolje zahtjevima publike i strah od stigmatizacije mogu rezultirati razvojem anksioznosti, depresije, anoreksije, bulimije i drugih psiholoških poremećaja. Mlade djevojke često su posebno osjetljive jer im je mnogo teže ostvariti svoj puni potencijal i pronaći svoje mjesto u društvu. No, put do psihološke zrelosti može biti pun izazova i iskušenja. Nažalost, mladi ljudi često slijede negativne trendove u potrazi za potvrdom svoje vrijednosti, a nisu svjesni da je prava vrijednost živjeti u skladu sa svojim unutarnjim bićem (Wolf, 2002; Damour, 2016). Mlade djevojke često se uspoređuju s nerealnim idealima prikazanim u medijima i na Internetu te se trude postići te neostvarive standarde. Ova igra “dosezanja nedostižnog” često ostavlja dugotrajne posljedice na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Feministička analiza bi trebala isticati nužnost prepoznavanja i adekvatnog suočavanja s tim razornim psihološkim posljedicama.

• Društvena stigmatizacija: Iako kreatorice OnlyFans platforme privremeno mogu uživati u ekonomskim koristima i popularnosti, često se suočavaju s dugotrajnim društvenim posljedicama. Ove žene mogu biti osramoćene i doživljavane kao moralno kontroverzne osobe. Feministička analiza treba upozoriti kako društvo primjenjuje dvostruke standarde u osudi žena koje kapitaliziraju svoje tijelo, dok muškarci koji konzumiraju takav sadržaj rijetko doživljavaju istu razinu kritike. Dapače, društvo ih potiče da tako treniraju svoju “muškost”.

• Kapitalizam i patrijarhat: OnlyFans je isprepleteni labirint kapitalizma i patrijarhata. Platforma koristi tijela žena za profit, dok perpetuira patrijarhalne norme koje objektiviziraju žene i njihovu seksualnost. Kapitalistički sustav profitira od ovih dinamika, čime se produbljuju nejednakosti i perpetuira eksploatacija.

Modeli Only Fansa postaju žrtve osuda i mizoginije

Platforma OnlyFans je povezana i sa kriminalom, preciznije trgovinom ljudima. Naime, prema rezultatima izvještaja Avery Centra, 6% ispitanika u anketi na OnlyFansu priznalo je da su im njihovi trgovci ljudima asistirali u kreiranju i marketingu sadržaja na OnlyFansu. Dodatno, 53% ispitanika smatra da OnlyFans ne provodi dovoljno temeljitu provjeru autentičnosti sadržajnih kreatora/ica i pretplatnika/ica tijekom registracijskog procesa na platformi, dok je 28% izjavilo da je “vrlo očito kada trgovac ljudima upravlja računom žrtve na OnlyFansu.”

Iako se na prvi pogled čini da OnlyFans omogućuje ženama povratak seksualne moći, dublja analiza otkriva suprotnu stvarnost. Žene su zapravo zarobljene unutar mreže konzumerizma, hiperseksualizacije i mizoginije, što vodi daljnjoj hiperseksualizaciji i vlasništvu nad njihovim tijelima. Ova platforma, koja se predstavlja kao progresivna aplikacija koja ženama pruža slobodu i moć, zapravo učvršćuje društvene norme koje žene svode na objekte seksualne želje. Stoga je važno kritički preispitati utjecaj digitalnih platformi na žensku seksualnost i tražiti načine za istinsko osnaživanje žena izvan okvira tržišnih vrijednosti i mizoginog ponašanja. Nažalost, zloupotreba i viktimizacija žene i ženskog tijela opstaje kao prostor, odnosno temelj, koji opravdava iskorištavanje ženskog tijela, mizoginiju i porast nasilja protiv žena. Svaka osuda i kritika temeljem izgleda ili ponašanja dodatno marginalizira žene, čineći ih ranjivijima na daljnje oblike diskriminacije i nasilja. Kroz osvještavanje i promicanje pozitivnih interakcija, te podrške među ženama, možemo raditi na rušenju patrijarhalnih struktura i izgradnji društva temeljenog na uzajamnom poštovanju i ravnopravnosti spolova.

LITERATURA

1. Berger, J., (1972), Ways of Seeing, Harmondsworth: Penguin,

2. Damour, L., (2016), Untangled: Guiding Teenage Girls Through the Seven Transitions into Adulthood, Ballantine Books.

3. Dines, G. (2010), Pornland: How porn has hijacked our sexuality, Boston: Beacon Press.

4. Fine, M,, (1988) „Sexuality, schooling, and adolescent females: the missing discourse of desire‟, Harvard Educational Review, 58(1): str. 29–54.

5. Goffman, E. (1959), The presentation of self in everyday life, London: Penguin Books.

6. Greer, G., (1971), The female eunuch, New York: McGraw-Hill.

7. Koedt, A (1968) „The myth of the vaginal orgasm‟, paper presented at Women‟s Liberation Conference ,Chicago.

8. Ljubičić, R., (2024), „Medijsko nasilje: nametanje trenda hiperseksualizacije i objektivizacije ženskog tijela“, Ne nasilju – kroz sistem društvenih vrijednosti i kulture, str. 593- 603.

9. MacKinnon, C. (2021), „OnlyFans Is Not a Safe Platform for ‗Sex Work.‘ It‘s a Pimp―, New York Times, https://www.nytimes.com/2021/09/06/opinion/onlyfans-sex-work-safety.html. –posjećeno 6. 7. 2024.

10. Putica, M., (2013), „Motiv žene u djelima fotografske umjetnosti“, Kultura komuniciranja- znanstveno stručni godišnjak Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, str. 188-201.

11. Wolf, N., (2002). The Beauty Myth: How Images of Beauty Are Used Against Women, Harper Perennial