Ona je lijepa, samouvjerena i snažna. Borbena i emancipirana, inteligentna, snalažljiva, pronicljiva i izuzetno sposobna. Njena je discipliniranost prošla najbolju obuku, pripremajući je za najopasnije situacije. Predstavljena je kao superheroina djevojčicama, jer spašava svijet od zloglasnih, fanatičnih terorista, osiguravajući da svijet postane bolje mjesto. Naoružana od glave do pete, u vrhunskoj formi, trči, skače i puca. Ubija žene maslinaste puti i njihovu djecu, probija se do “najopasnijih mjesta” – izbjegličkih kampova, škola, bolnica i utočišta za zaboravljene koji čekaju smrt. Ona ih istrebljuje, slijedeći nametnutu agendu da mora osvetiti svoj izabrani narod, ne birajući sredstva.

Žene u izraelskoj vojsci

Prema podacima iz IDF Women, žene u izraelskoj vojsci igraju značajnu ulogu i predstavljaju jedan od najvažnijih aspekata izraelskog društva i njegove odbrane, što, zaista, prema standardima ravnopravnosti spolova izgleda progresivno, Izrael je jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje je vojna služba obavezna i za muškarce i za žene. Od osnivanja Izraela 1948. godine, žene su aktivno sudjelovale u odbrani zemlje, a njihova uloga se vremenom razvijala i širila. Odluka o uključivanju žena u vojnu obvezu donesena je zbog ključne uloge ravnopravnosti spolova u osnivanju Izraela te koncepta da je vojska u Izraelu ”vojska naroda”, gdje su žene formalno priznate kao jednake građanke i stoga bitan segment nacije (Halperin-Kaddari 2004: 153–159; Rimalt 2007: 1100–1101). Od osnivanja države, žene su bile regrutirane u vojsci i obavljale su različite aktivnosti u uglednim organizacijama kao što su Haganah, Irgun i Lehi. Kako navode službeni podaci iz Jewish Virtual Library – Women in the IDF i Haaretz – Women in the IDF, žene su obavezne da služe dvije godine, dok je za muškarce vojni rok tri godine. Postoje iznimke za trudnice, majke i religiozno orijentirane žene. Unatoč, tim iznimkama, čini se da vojska privlači Izraelke, pa ostaju nepokolebljive u izvršavanju svoje vojne misije.

Trenutno su žene u IDF-u angažirane u različitim funkcijama, uključujući borbene jedinice, obavještajne službe, inženjerske korpuse i medicinske odrede. Posebno su istaknute po službi u jedinicama kao što je Karakal bataljun, jedan od prvih mješovitih bataljuna u kojem žene i muškarci ravnopravno sudjeluju u borbenim operacijama. Također, postoji specijalna jedinica pod nazivom “Tigers,” koja se sastoji isključivo od žena i specijalizirana je za izvođenje specijalnih operacija i borbenih zadataka.

U svom radu „Historical and Cross Cultural Perspectives on Woman in Combat“ (1976), Nora Scott Kinzer ističe da neke pripadnice vojnog osoblja, u kontekstu suvremenih feminističkih teorija, smatraju da zabrane sudjelovanja žena u vojsci nisu opravdane. Nadalje, u skladu s principima ravnopravnosti u mogućnostima i odgovornostima, organizacije izvan vojske, poput Nacionalne organizacije za žene (NOW) i ugledne Savjetodavne skupine za žene u oružanim snagama (DACOWITS), zagovaraju potpunu integraciju žena u sve vojne specijalnosti, uključujući i borbene jedinice.

Prema podacima iz 2020. godine, žene su činile 33% novih vojnika u Izraelskim obrambenim snagama (IDF) i 51% aktivnih časnika. One obavljaju različite uloge u kopnenim, pomorskim i zračnim snagama. Devedeset i dva posto svih jedinica IDF-a ima otvorene pozicije za žene, dok je oko 70% svih vojnih zadataka otvoreno ženama (DraftIDF, 2020). Žene su angažirane u različitim ulogama unutar IDF-a, a više od šesto žena je položilo živote tijekom vojne službe od osnutka IDF-a (Baumel-Schwartz 2009; Cohen 2016). Unatoč obveznom vojnom služenju, žene su se suočavale s izazovima za potpuno uključivanje. To je postalo ključno i aktualno pitanje u Izraelu zbog važnosti vojne službe u društvu i osjetljivih sigurnosnih situacija od samog osnutka države.

No nisu sve žene u Izraelu oduševljene takozvanim napretkom koji im omogućava da pucaju u ime ostvarivanja tuđih podlih ekonomskih i političkih ciljeva i to je važno spomenuti. Primjerice. Bar Refaeli, istaknuta izraelska manekenka i poslovna žena, izbjegla je obveznu vojnu službu sklapanjem “fiktivnog” braka (uz brzi razvod) s poznanikom svoje obitelji kako bi izbjegla služenje i iskoristila izuzeće za žene u braku. Ona je samo jedan primjer među mnogima. Međutim, pragmatizam nije jedini razlog zbog kojeg žene izbjegavaju vojnu službu. Također se može spomenuti razmatranje mentalnog zdravlja (Yantzi 2020). Nadalje, produljena okupacija Zapadne obale i Gaze, zajedno s utjecajem globalnog diskursa o ljudskim pravima, izazvala je kritike među mladima. Neki odbijaju pridružiti se IDF-u zbog svojeg otpora prema okupaciji. Iako ova skupina žena predstavlja iznimku, a ne pravilo, vrijedi ih spomenuti kao dobar primjer otporima beskompromisnom plesanju na svaku melodiju što vlastodršci zasviraju.

Rat i feminizam ne idu zajedno!

Nažalost, militarizam predstavlja mehanizam etabliranja moći, a feministička teorija analizira kako su vojne strukture, naoružanje i pripadajući elementi integrirani u ideologiju provedbe različitih projekata moći. On je jedno od glavnih oružja patrijarhata koje ugrožava i muškarce i žene. Prisiljava muškarce da treniraju svoju moć, dominaciju i agresiju, jer im pruža osjećaj lažnog doprinosa obrani nacionalnih vrednota, domovine, kulture, jezika. S druge strane, žene su ugrožene kao civilne žrtve, izložene su ratnom silovanju i gubitku života, mentalnog i fizičkog zdravlja i kontinuiranoj traumatizaciji. Žene u vojsci su također izložene opasnim rizicima.

 
Feministička teoretičarka i aktivistica Cynthia Cockburn opisuje kolektivni feminizam koji teži promjeni, prepoznajući kompleksne dimenzije moći vezane uz položaj žena i muškaraca. Ovaj feminizam promatra suvremeni svijet kao nepovoljan za muškarce i žene te se zalaže za rekonstrukciju i preoblikovanje institucionalnih struktura. Kroz teoriju i praksu, ovaj pristup teži razumjeti i destabilizirati patrijarhat, trajni, rašireni i povijesno prilagodljivi spolno-rodni sustav koji se temelji na dominaciji muškaraca (Cockburn, 2009). Na tom tragu, Francoise Verges tvrdi da nazvati se danas dekolonijalnom feministicom, odnosno braniti feminizam dekolonijalnom politikom ne znači samo otrgnuti riječ ”feminizam” iz pohlepnih ruku praznih ideologija reakcionara. Treba prepoznati njihove žrtve, odati počast njihovim životima u svoj njihovoj složenosti, rizicima koje su preuzele te poteškoćama i frustracijama koje su podnosile; treba primiti njihovu ostavštinu. S druge strane, to znači prepoznati da napad na žene koji sada otvoreno opravdavaju i priznaju državni čelnici nije samo izraz drske, maskulinističke dominacije, već manifestacija destruktivnog nasilja generiranog kapitalizmom. Dekolonijalni feminizam vodi ka depatrijarhalizaciji revolucionarnih borbi. Drugim riječima, feminizmi s dekolonijalnom politikom doprinose borbi koju dio čovječanstva vodi već stoljećima u nastojanju da potvrdi svoje pravo na postojanje (Verges, 2022).

Lažna snaga dok slabiji umiru

Unatoč upozorenju Međunarodnog suda pravde da bi Izraelov vojni napad na Gazu mogao zadovoljavati kriterije genocida, primjećuje se da su neke istaknute zagovornice zapadnog feminizma iskazale solidarnost isključivo prema Izraelkama, istovremeno kritizirajući međunarodnu zajednicu zbog nečinjenja povodom slučajeva silovanja i seksualnih napada na Izraelkama 7. listopada. Maryam Aldossari naglašava da nedostatak proporcionalne empatije i indignacije prema patnjama palestinskih žena i djece otkriva zapanjujuće dvostruke standarde i duboki moralni propust. Nažalost, ovo nije prvi put da su zapadne feministkinje podbacile. Ovaj tip feminizma, koji se povijesno fokusira samo na pitanja koja odgovaraju zapadnjačkom ukusu, često zanemaruje brige žena iz marginaliziranih zajednica (Aldossari, 2024).

Koliko su cionističke vojnikinje snažne, samosvjesne, osviještene i napredne dok se fotografiraju ponosno uz palestinske zarobljenike? Koji je doprinos feminizma u situaciji gdje privilegirane žene napadaju trudnice i majke pod izlikom borbe protiv terorizma? Je li njihovo ponašanje poticaj izraelskim djevojčicama da smatraju prihvatljivim i poželjnim ubijanje slabijih? Može li se ta vrsta superiornosti koju mogu osjećati djevojčice koje teže vojničkom, pilotnom ili borbenom zvanju smatrati porazom feminizma kada žene upotrebljavaju silu protiv drugih žena koje su nemoćne, izgladnjene ili iscrpljene? Kako se može interpretirati feminizam u kontekstu osnaživanja žena kao suprotstavljanje fanatičnim članovima Hamasa, uz primjenu sile koja dovodi do dehumanizacije i istrebljenja jednog naroda, negirajući im pravo na normalan život?

Dakle, jedna od ključnih točaka kritike jest da istinski feminizam teži ostvarivanju istinske ravnopravnosti žena u svim sektorima društva, dok lažni militantni feminizam često naglašava agresivno ili nedovoljno kritičko uključivanje žena u vojne uloge, bez nužnog poštivanja njihovih stvarnih sposobnosti i potencijalnih operativnih posljedica. Primjerice, primjena kvota ili političkog pritiska radi povećanja udjela žena u vojsci, bez osiguranja da su žene adekvatno pripremljene za sve vojne zadatke, može rezultirati smanjenjem sigurnosti i učinkovitosti vojnih operacija. Nadalje, zanemarivanje fizičkih razlika među spolovima može imati stvarne implikacije u situacijama koje zahtijevaju fizičku snagu ili izdržljivost. Ukratko, kritika lažnog militantnog feminizma u kontekstu vojne discipline naglašava važnost prave ravnopravnosti koja poštuje stvarne sposobnosti svakog pojedinca, umjesto nametanja ideoloških agenda koje mogu imati ozbiljne implikacije koje nanose goleme štete civilnim žrtvama.

Nije feminizam grabiti slavu na račun gubitka tuđih života, njihove patnje i ugroženosti. Promocija osnaživanja žena s puškama u uniformi jednaka je lažnom influencingu koji prodaje proizvode, usluge, u ovom slučaju, ideje da žene mogu biti moćne i dominantne. Dakle, cionističke vojnikinje koje gaze preko mrtvih tijela su pogrešan uzor i trebaju biti podložne kritici i osudi. U nadi da će aktivisti i aktivistice progledati i pisati o ovom pitanju ostaje ovaj tekst i zagovor Ženske solidarnosti na stvarnost.

LITERATURA

• Aldossari, Maryam, (2024), „Imperijalni feminizam- Aldossari: Šutnja zapadnih feministica o Gazi razotkriva njihov moralni bankrot“, The Bosnia Times, https://thebosniatimes.ba/90787/imperijalni-feminizam-aldossari-sutnja-zapadnih-feministica-o-gazi-razotkriva-njihov-moralni-bankrot/- posjećeno 26. 6. 2024.
• Baumel-Schwartz, Judith Tydor (2009) The lives and deaths of female military casualties in Israel during the 1950s. Isr Stud 14(2):134–157.
• Cockburn, Cynthia, (2009), „What kind of feminism does war provoke?“, Article for Open Democracy: http://www.opendemocracy.net/ – posjećeno 26. 6. 2024.
• Cohen, Gilli (2016) „Israeli woman who broke barriers downed by Hezbollah rocket as 2006 combatvolunteer. Ha’aretz“ https://www.haaretz.com/israel-news/the-sole-woman-killed-in-thesecond-lebanon-war-was-on-volunteer-combat-duty-1.5381998- posjećeno 26. 6. 2024.
• Draft IDF, (2020). „ Women in the army“ Draft IDF website. https://draftidf.co.il/women-in-the-army/.- posjećeno 26. 6. 2024.
• Halperin-Kaddari, Ruth (2004), Women in Israel: a state of their own. University of Pennsylvania Press.
• Yantzi, Erin, (2020), „Embodying refusal: resistance, pathologization, and mental health exemption in the israel defense forces“, CTSJ: Journal of Undergraduate Research. https://scholar.oxy.edu/handle/20.500.12711/4255 – posjećeno 26. 6. 2024.
• Kinzer, Nora, (1976), „Historical and cross-cultural perspectives on women in combat“, https://apps.dtic.mil/sti/tr/pdf/ADA026057.pdf – posjećeno 27. 6. 2024.
• Rimalt, Noya (2007), „Women in the sphere of masculinity: the double-edged sword of women’s integration in the military“, Duke J Gend Law Policy 14:1097–1120
• Varges,Francoise, (2022), Dekolonijalni feminizam, pr. Lejla Efendić, TPO fondacija, Sarajevo.